Radi se o dijagnostičko-terapijskoj metodi pomoću koje otkrivamo je li bol koja se javlja nastala zbog pritiska na živac, te ukoliko jest, razlučujemo je li taj pritisak u području kralježnice ili negdje periferno. Nakon što smo ustanovili problem, kreće se sa terapijom za živac, a to se radi pomoću specifičnih vježbi tzv. „otvarača“, „klizača“, „zatvarača“ itd.

Vježbe su bezbolne i nisu naporne, a radi se o pokretanju ekstremiteta u određenom položaju, brzini i amplitudi pokreta. Na taj način se dobiva mogućnost oslobađanja živčane strukture od pritiska-živac ponovno slobodno klizi, uspostavlja se bolja opskrba krvlju, a bolovi i trnci nestaju.

Koristi se kod: protruzija i ekstuzije diska, sindroma karpalnog tunela, nakon operacija koje su uzrokovale pritisak na živac, kod stenoza kralježnice, ali i ostalnih pritisaka na živac.