Cupping terapija, također poznata kao “ventuze” terapija, pridonošenjem stvaranju vakuumskog efekta na koži, ima svoje korijene u tradicionalnoj kineskoj medicini. Znanstveni pristup ovoj terapiji uključuje analizu fizioloških odgovora tijela na vakuum i mehaničke manipulacije kože.

Postavljanjem specifičnih čaša na kožu, cupping terapija stvara lokalni vakuum, što rezultira vazodilatacijom, odnosno širenjem krvnih žila u tretiranom području. Ovaj proces dovodi do povećanog protoka krvi, što može poboljšati opskrbu kisikom i hranjivim tvarima te ubrzati procese ozdravljenja.

Mehanički stres uzrokovan vakuumom može potaknuti otpuštanje dušikovog oksida i drugih vazodilatatora, što dalje podržava proširenje krvnih žila. Osim toga, cupping terapija može utjecati na neurotransmiterske sustave, uključujući smanjenje osjetljivosti na bol i promjene u percepciji boli.

Stvaranje vakuumskog efekta također može djelovati na dublje slojeve tkiva, potičući limfnu drenažu i smanjenje lokalne upale. Na staničnoj razini, cupping terapija može stimulirati fibroblaste, što može doprinijeti ubrzanju procesa ozdravljenja ozlijeđenih tkiva.

S obzirom na navedene fiziološke učinke, cupping terapija se često primjenjuje u kontekstu liječenja bolova u mišićima i zglobovima, s ciljem poboljšanja cirkulacije krvi, smanjenja upale te poticanja regeneracije tkiva.